Gdje (ne)formalno griješimo u prometu

Mali pregled (ne)namjernih pogrešaka dionika prometnog inženjerstva

Piše/izgovara li se pogreška ili pogrješka, ne znam. Učio sam – pogreška, tako se izražavam i pišem. Inženjeri jako često govore "logička (po)greška"; logika kao atribut imenici pogreška. Logika nas uči da ima jako puno (ne)namjernih pogrešaka, a u inženjerskoj praksi, htjeli mi to ili ne, one se pojavljuju u svakom koraku našeg djelovanja. Naučio sam šest formalnih logičkih pogrešaka. Možda ih ima više, ne znam. Dvije su najčešće u inženjerskoj praksi, barem što sam ja činio ili doživljavao. Prva je svojstvena projektantima i zove se afirmacija konsekvensa: ako projekt nudi dobra rješenja, onda neće biti problema u prometu – nema problema u prometu – projekt je ponudio dobra rješenja (projekt je dobar). Manja prometna potražnja zbog poskupljenja goriva, druge mjere poboljšanja javnog prijevoza, ljepše vrijeme pa se ljudi više voze biciklom, pojava efekta regresije na srednju vrijednost, …, sve to mogu biti generatori (ne)kvalitetnog odvijanja prometa, a mi smo zadovoljni i isključivo protežiramo naš projekt. Druga je više svojstvena investitorima, a to je negiranje antecedensa: ako je projektant napravio dobar projekt neće biti problema u odvijanju prometa – postoje problemi u odvijanju prometa – projekt nije dobar. Dovoljno je kao primjer spomenuti realizaciju projekata starih više godina, a u međuvremenu se štošta dogodilo što ne ide u prilog projektnom rješenju.

Puno su prisutnije (ne)namjerne neformalne logičke pogreške. Temeljem iskustva, bolje rečeno svojih slabosti, podijelio sam ih u one koje rade inženjeri, nadam se većinom nenamjerno, i one kojih smo žrtve, ali ih često ne prepoznajemo i neadekvatno se branimo.

Uspio sam prikupiti 16 neformalnih logičkih pogrešaka gdje griješe većinom inženjeri. Ako to radimo namjerno, moramo se zaustaviti i upitati zašto blatimo sebe i svoju struku. Ako to radimo nenamjerno onda se opet moramo sramiti zbog prezentiranog neznanja ili zbog nehotične (nesvjesne) pogrešne reakcije. 

Oni savjesni će u tablici prepoznati većinu svojih pogrešaka kao vjerojatnu (ili isključivu) posljedicu nedostataka vremena ili resursa (ljudi, novaca, opreme), a našao bi se i određeni kvantum neznanja, dok oni drugi mogu tablicu iskoristiti za još učinkovitije (s još manje resursa i utrošenog vremena) prezentiranje svojih rabota kao "prometnih stručnjaka".

Što sam do sada najviše primijetio kod svojih kolega/ica i sebe? Argument sile, ne sjećam se da sam čuo iz usta inženjera u realnom sektoru. Argument za puk je najbolje ilustrirati kroz idolopoklonstvo "svemogućim" kružnim tokovima prometa. Argument manje sretnih bude prisutan u inženjerskoj praksi uvijek kroz (pre)naglašavanje marginalnih populacija: djeca, stari, siromašni, bogati. Argument strahopoštovanja sam (pre)često koristio kao mladi inženjer; cijena profesionalnog sazrijevanja. Argument isto istim zna se pojaviti u našim promišljanjima; to je prečica koju nikako ne preporučujem. Od pozivanja na tradiciju nisam bio imun; puno nas se uhvatilo u tu "mrežu". Lažnu dilemu i kružni argument nisam koristio, niti itko iz kruga ljudi koje poštujem. Abecedna juha – priznajem, kriv sam, i prečesto! Pogrešno naglašavanje je "bolest" većine mladih inženjera/ki koja se "liječi" s godinama. Ad hoc – ne, nikako! Argument novoga – joj, i previše puta, po tom pitanju potpuno sam se osvijestio tek nakon rada na nekoliko velikih projekata; u ovom blogu je ponajviše prisutna. Pogreške cum hoc ergo propter hoc i post hoc ergo propter hoc događaju se tijekom rada na svakom studijskom dokumentu, nitko nije imun na njih, moramo ih stalno biti svjesni. Ishitrena generalizacija je česta mana tijekom inženjerske diskusije, glas razuma (najčešće izvan naše struke) nas odmah prizemlji. Selektivan dokaz je nešto toliko zločesto i pokvareno da ne zaslužuje daljnji komentar.

Onaj drugi dio inženjerskog posla (manje ili više zabavniji) je diskusija s ljudima koji nemaju dovoljno znanja, argumenata, informacija, strpljenja, volje/želje, namjere saslušati obrazloženje ili zastupaju interes koji se pod svaku cijenu suprotstavlja prezentiranom rješenju/ideji. Za odlazak u nepoznatu okolinu, pred nepoznati broj ljudi s nepoznatim preferencijama, najbolje je opremiti se najučinkovitijim inženjerskim "naoružanjem" – podatcima/brojevima/argumentima. 

Puno puta (i previše) sam na terenu čuo izjave u kojima se (pre)naglašava ili (ne)istinito opisuje aktualna prometna situacija, od pitanja sigurnosti prometa pa do problema propusne moći ili nedostat(a)ka određene prometne infrastrukture. Dobar (protu)argument je službeni (javno dostupni) statistički podatak. Promet je toliko međuovisan (kauzalan) pa uvijek nakon svakog protuargumenta zahvalim diskutantu i zamolim sve prisutne da zajedno u narednom periodu posebnu pažnju posvetimo iznesenom problemu kako zaista ne bi došlo do pojave ili eskalacije iznesenog problema.

Nebrojeno puta sam doživio napad na svoje suradnike i/ili sebe temeljem opisanih logičkih pogrešaka u gornjoj tablici. Obrana je jednostavna i uključuje već spomenuto: podatke/argumente/brojeve.

Neposjedovanje ikakvih brojeva (podataka, argumenata) predstavlja profesionalnu smrt za inženjera i projekt kojeg predstavlja (brani). Ako malo bolje pogledate gornju tablicu, ne postoji nikakva "jezična akrobacija" kojom se možemo obraniti ako ne posjedujemo podatke (brojčane ili neke druge kvalitativne). Ako ih nemamo, ili smo ih zaboravili (zato postoje cloud servisi i/ili VPN mreže), ili smo "stručno" obradili problem pa nastupamo po načelu APP (ako prođe, prođe), a onda moramo biti spremni snositi i posljedice nastupanja kao "prometnih stručnjaka".

Zastupnik sam teze Amerikanca Scotta Adamsa: Ako nema glupih pitanja, kakva onda pitanja postavljaju glupi ljudi? Postaju li pametni baš u vrijeme postavljanja pitanja? Držim da ima itekako glupih pitanja. Međutim, ako nešto radimo (većinom) za javni novac u javnom prostoru, onda su sva pitanja legitimna, čak i ona glupa i dužni smo na svako odgovoriti; i na ona (ne)stručna i na ona (a)politička. Poznavanje osnovnih postulata logike može nam (znatno) olakšati posao kod "pametnih" pitanja, a ako ne znamo odgovore na pametna pitanja – sami smo si krivi.

Znanstvenostručne metode koje objedinjujemo u metodologiju za rješenje (specifičnog) prometnog problema temelj su naše (samo)zaštite od (ne)formalnih logičkih pogrešaka. Ako na to "dozidamo" našu savjest i osobni integritet dobit ćemo solidnu znanstvenostručnu "građevinu", otpornu na sve površne i nedorečene pristupe i/ili napade. A tada nam (ne)objektivna revizija ili (ne)objektivni diskutant(i) ne mogu naškoditi.