ITS - Holistički pristup (5)

Kako brojne informacijske i komunikacijske tehnologije spojiti u jedinstveno i vrijedno ITS rješenje.

Kad sam bio (puno) mlađi dvije riječi su bile "in": holistički i kibernetika. Kibernetika je danas "out", neobjašnjivo i neopravdano je isparila iz stručnog diskursa i vokabulara, vjerojatno nije više komercijalno interesantna jer vuče korijene iz 1948. godine. Svatko s imalo "soli u glavi" neka slobodno pročita zasebno definicije kibernetike i umjetne inteligencije i neka sam sebi na miru odgovori: gdje smo danas? Kada se svađam glede pojma i aktualnosti kibernetike, uvijek potežem ovaj argument: jednog dana ćemo se (možda) kretati osobnim prometalima u tri dimenzije, ali do tada koristimo rješenje staro 6.000 godina – kotač. Vratimo se na riječ koja je i dalje "in": holistički. Holizam, a time i holistički pristup je teorija koja kaže da cjelina predstavlja puno više od pukog zbroja njezinih dijelova. Ili obrnuto, posvetiti se svakom dijelu isključivo na način da se iz njega dobije najbolje (lokalni optimum) ne jamči niti vrijednost, niti upotrebljivost cjeline.

O holističkom pristupu najpoznatija je prispodoba o šest slijepih ljudi i slonu. Šest slijepih ljudi nikada nije spoznalo veličinu i oblik slona pa je prvi susret sa životinjom završio ovako. Prvi je opipao surlu i stekao dojam velike debele (i opasne) zmije. Drugi je dotaknuo uho, slon je zatitrao uhom i čovjek je stekao dojam da je slon je ugodan (nježan) kao velika lepeza. Treći je dotaknuo nogu i zaključio da je slon poput širok, čvrst i visok poput velikog drveta. Četvrti je dodirnuo bok slona i opisao slona kao veliki zid. Peti je dodirnuo rep i zaključio da je slon gibljiv i tanak kao uže. Šesti je opipao kljovu u zaključio da je slon tvrd i oštar kao koplje. Šest istinitih taktilnih zapažanja, ali nitko ne shvaća (doživljava) cjelokupnu stvarnost slona.

U razvoju složenog IKT (informacijske i komunikacijske tehnologije, information and communications technology) rješenja svatko od nas najčešće dobro poznaje i razumije jednu (svoju) istinu, ali ta istina ne opisuje (definira) stvarnost (ukupnost) ITS rješenja. Osjetila su nam prekrivena subjektivnim stavovima i (možda) nismo informirani kada se radi o drugim komponentama. Zato imamo voditelja projekta koji nam mora predočiti "slona" i objasniti nam važnost i ulogu surle, ušiju, nogu, tijela, repa i kljova. Možda bez nečega i može, ali onda "slon" nije kompletan, možda neće preživjeti u okruženju u kojem treba "živjeti" (funkcionirati).

Holistički (cjeloviti, potpuni) pristup polazi, rekli smo, od jednostavnog načela: cjelina je puno više od čistog zbroja njezinih dijelova. Inženjer(ka) u svom radu redovito spoznaje (ne)istinitost, (ne)potrebitost, (ne)svrhovitost i (ne)učinkovitost holističkog (ne)pristupa.

Holistički pristup u inteligentnim transportnim sustavima (ITS) odnosi se na integraciju i koordinaciju različitih tehnologija, strategija i dionika za stvaranje sveobuhvatnog i (naj)boljeg prometnog sustava. Evo nekih ključnih komponenti koje se obično navode u holističkom pristupu ITS-u:

Inteligentna infrastruktura: primjena senzora i drugih tehnologija u prometnoj infrastrukturi za praćenje i kontrolu svih entiteta i procesa prometa u stvarnom vremenu.

Vozila: razmjenjuju informacije o uvjetima u prometu, opasnostima i cestovnoj infrastrukturi.

Podatci: "holistički" ITS uključuje implementaciju sustava za upravljanje podacima koji mogu obrađivati, integrirati i analizirati podatke iz različitih izvora: infrastruktura, vozilo, okolina, dionici, drugi sustavi (ne)izravno (po)vezani s ITS-om (npr. mobilne aplikacije).

Integracija: razvoj integriranih (interoperabilnih) sustava (tarifni, informiranje) za ukupnu dostupnost i kvalitetu javnog prijevoza.

Dionici: suradnja javnog i privatnog sektora (dijeljenje znanja i resursa) za razvoj održivih (javni prijevoz i dijeljenja vožnja) i ekoloških (ne/fosilna goriva, mikromobilnost) rješenja.

Korisnici: potrebe korisnika (planiranje putovanja, informiranje, personalizirane usluge i informacije i dr.).

Budući je holistička agenda više povezana s ljudskim osobinama, možemo se poslužiti različitim poredbama (alegorijama) kod opisa pametnih rješenja u prometu:

· inteligencija: umjetna inteligencija, strojno učenje, …,

· fizička aktivnost: robotika,

· profesija: duboko učenje, rudarenje podataka,

· ekologija i prostor; ITS vodi glavnu ulogu,

· sociologija: brža, jeftinija i sigurnija putovanja/komunikacija.

Najveća negativnost današnjih IKT postignuća je svakako antisocijalna komponenta društvenih mreža. Obično se to parafrazira izrekom da "… neki ljudi imaju tisuće prijatelja na društvenim mrežama, ali niti jednog pravog …". S druge strane, društvene mreže su najvećim dijelom promovirale i učinile dostupnim različite i cjenovno povoljne (nove) javne oblike prijevoza.

Vratimo se u područje čistog IKT-a. Čim netko spomene ITS, odmah se za to vežu pridjevi: recentno, napredno, pametno, … . Da nije svako ITS rješenje, bez obzira na kvalitetu, ujedno i holističko pokazuje konkretan primjer. Zagreb je početkom stoljeća prvi u svijetu (da, Hrvati su bili prvi!) uveo plaćanje parkiranja putem SMS poruka. ZET je 2007. godine uveo plaćanje putem SMS-a (zbog čestih zlouporaba ukinuto 2012.). U vremenima prije pametnih telefona (tko se toga sjeća?!) imali smo dva svjetska , ali zasebna i nepovezana sustava. U današnjim vremenima pametnih telefona ista priča. U svibnju 2018. godine Zagrebački holding d.o.o. – podružnica Zagrebparking predstavila je aplikaciju ZgPark, a nedavno (svibanj 2023.) je aktivirana mobilna aplikacija MojZET plaćanja vožnje ZET-om, naravno, opet kao zaseban proizvod. Uvijek se sjetim te činjenice čim se u Zagrebu povede rasprava o (ne)potrebitosti uvođenja Park&Ride usluge. U bilo kakvoj diskusiji inzistiram na toj činjenici, a kada mi se odgovori da je to lako rješivo uvijek se apsolutno složim s diskutantom i predložim da se odmah realizira to lako i brzo rješenje. Budući još uvijek čekam, razložno je postaviti pitanje da li se zaista radi o nečemu "lakom i brzom" ili o jednom zanimljivom (i vrlo kompleksnom) projektu koji zahtjeva holistički pristup: infrastruktura (lokacije i broj P&R mjesta), vozila (broj i kategoriju), podatci (od kuda dolazi najviše korisnika, informiranje, upravljanje), integracija (jedinstvena karta, informiranje), dionici (poslovna i tehnološka suradnja HŽPP-a, ZET-a i Zagrebparkinga – čitaj: podjela novca) te korisnici (koliko zaista ima zainteresiranih i za koju cijenu)? Za one zaboravne, Grad Zagreb je vlasnik ZET-a i Zagreparkinga. U sektoru javnog prijevoza holističko promišljanje opisao sam u ovoj temi na primjeru VVS Stuttgart. 

Kada se radi o IKT-u, odnosno ITS-u, kako razmišljati na holistički način, kako ne upasti u zamku tehnologije, kako biti objektivan (u okvirima zacrtane/zadane prometne politike), kako uspostaviti sustav koji će omogućiti kasnije (brze i cjenovno prihvatljive) dorade (dopune, nadogradnje)? Teoretski odgovor je jednostavan i sadrži četiri koraka:

• koordinirati sve elemente sustava, bez obzira radi li se o ljudima i/ili tehnologiji; cjelina je uvijek vrjednija od zbroja njezinih dijelova,
• očekivati i analizirati (ne)očekivane utjecaje novih elemenata sustava i/ili promijenjenih okolnosti koje utječu na postojeće (ili projektom predviđeno) rješenje,
• ITS rješenje nije samo neka IKT tvorevina, to je samo međufaza između prethodnih procesa promišljanja i projektiranja te kasnijih praćenja, održavanja i poboljšavanja (nadograđivanja),
• uvijek imati na umu četiri faktora: (i) ljudski faktor u vlastitom okruženju (možemo li sami i tko će što napraviti: osmisliti, projektirati, isporučiti izgraditi – montirati), (ii) proces razvoja rješenja (što je (ne)važno, što poboljšava/smanjuje vrijednost rješenja, što je zadaća čovjeka, a što će automatizirati računala/robotika i dr.), (iii) primijenjena tehnologija (obzirom na postojeće okruženje, planirane funkcije ITS rješenja, uklapanje u dolazeće projekte) i (iv) ljudski faktor u okruženju ITS rješenja (operateri sustava, dobavljači i serviseri).

Vidimo da holistički pristup može biti i "ograničavajući" čimbenik koji govori kakvo zaista rješenje (po tehnologiji i cijeni) treba implementirati u neki prostor i društvo; bez rasipanja (waste) suvišnih i nepotrebnih funkcionalnosti, uz stručne i financijske kapacitete (mogućnosti) investitora (naručitelja) za korištenjem i održavanjem isporučenog ITS rješenja.

Ovo je bio teoretski odgovor, a kakva je praksa? Nekad u skladu s teorijom, a nekad … baš i ne. Nigdje nije idealno. Kada se pogledaju uspješna strana iskustva, svugdje su to većinom generacijski projekti, bez četverogodišnjeg ograničenja političkog mandata. Bez obzira na našu opčinjenost "uređenom Europom" mnogi dobri europski projekti vidjeli su i "loše dane". Upravo zbog holističkog pristupa mnogi su se othrvali "lošim danima" i (na kraju) postali uspješni primjeri. Imamo i mi dobre vlastite primjere. Evo jednoga. Što god mislili o hrvatskim autocestama, radi se o uspješnom projektu koji je, hvala Bogu, prerastao političke četverogodišnje ograde i postao uspješan generacijski hrvatski projekt. Za današnji infrastrukturni, organizacijski i tehnološki sustav hrvatskih cesta ne može se reći da je nastao po ho-ruk načelu, radi se o sustavu koji u sebi ima itekako holističkog duha. Možemo se složiti da je naplata cestarine dio "loših dana", ali i tome se polako nazire kraj.

Za zaključak po četvrti put ponavljam, holistički pristup zaista znači vidjeti i promišljati cjelinu ITS rješenja (i tehnološku i vremensku), a vrijednost ITS servisa (usluge) uvijek je puno veća od pukog zbroja (parcijalnih učinaka) njezinih dijelova.