Jedan (ne)pristran pogled na (blisku) budućnost javnog prijevoza

Pregled ankete provedene od strane ugledne svjetske softverske kuće o pitanjima razvoja javnog prijevoza nakon pandemije Covid-19.

Anketu je provela jedna velika (moguće i najveća) svjetska tvrtka s područja programske podrške svih oblika prometnog planiranja, logistike i mobilnosti. Rezultati ankete su odgovori 702 profesionalaca iz sektora javnog prijevoza iz 63 države iz cijelog svijeta. Što god mislili o stupnju (ne)pristranosti ovakve ankete, odgovori tolikog broja ljudi, profesionalno vezanih za javni prijevoz, iz cijelog svijeta, čak i da svi navijaju za konkretna programska rješenja provoditelja ankete, predstavljaju vrijedan skup promišljanja o javnom prijevozu nakon krize uzrokovana pandemijom Covid-19. Cijela anketa može se naći na Internetu u pdf formatu pod naslovom Public Transport Trends Report 2022.

Anketa me zanima u smislu stavova koji se mogu primijeniti na hrvatsku (poglavito zagrebačku) stvarnost. Na (ne)sreću, ima puno toga. Četiri glavna zaključka su grupirana u probleme (izazove, kako to oni kažu), mogućnosti, planove i tehnologiju. Kao probleme (izazove) ističu:

(I1) 80 % i više anketiranih smatra da su tri glavna problema javnog prijevoza: (I1a) kvaliteta usluge, (I1b) poštivanje voznog reda i (I1c) pristupačnost (service quality, punctuality, and accessibility),

(I2) 33 % anketiranih prilagođavaju svoje poslovanje potrebitim osobama.

Najveće mogućnosti daljnjeg razvoja su:

(R1) 81 % anketiranih vjeruje da će visoke cijene energenata povećati ulogu (atraktivnost) javnog prijevoza,

(R2) 90 % vjeruje da će se korištenje javnog prijevoza povećati sa boljom dostupnosti, većim brojem polazaka te integracijom (multimodalnosti).

Po pitanjima mogućnost planova (promjena):

(P1) 33 % se prilagodilo (uvelo je) ride-sharing i/ili ride-pooling uslugu,

(P2) 60 % i više radi na projektima povezanih i autonomnih vozila (Connected and autonomous vehicles, CAV) ili planiraju vrlo brzo pokrenuti.

S motrišta tehnologije:

(T1) 50 % i više koristi programsku podršku za planiranje ponude i potražnje, a 43 % za planiranje prometnih mreža i optimizaciju,

(T2) 30 % i više očekuju znakovit utjecaj "zelenih energija" i multimodalnih rješenja (planova),

(T3) 60 % koristi uslugu u oblaku (uz stalnu zabrinutost glede informatičke sigurnosti i troškova).

Svakome (polu)profesionalno upućenom u javni prijevoz i (polu)informiranom o aktualnom stanju domaćeg i EU tržišta ovi odgovori nisu neočekivani. Postulati kvalitete javnog prijevoza su vječni (I1), a svi se kunu u nova rješenja (R2). Za Zagreb mogu posvjedočiti da je napravio više od 33 % za potrebite osobe. Da li će se trend skupih energenata nastaviti (R1), ovisno o tome koga pitate. Ograničenja izazvana Covid-19 potaknula su kod nekih operatera oportuna ponašanja (P1), a želja za brzim uključivanjem u "blisku budućnost" je razumljiva (P2). Korištenje programske podrške na svim razinama je danas standard (T1), a ne potreba. Pristup novim tehnološkim rješenjima (T2) u suglasju je s (P2). Pitanje T3 je evidentno vezano na planove provoditelja ankete; to potvrđuje činjenica da jedino ovaj odgovor/stav nema jasno iskazan brojčani iskaz u uvodu ankete.

Popularno je (i opravdano) složene sustave promatrati putem alata upravljanja projektima (project management); često se koristi željezni trokut (iron triangle). Postoji velik broj različitih pogleda na željezni trokut. Ovdje je, uz kvalitetu i troškove, opravdano koristiti obuhvat (scope) koji se odnosi i na prostor i na organizaciju i na tehnologiju.

Sistematizirajući 11 odgovora iz četiri glavna zaključka dobiva se sljedeća podjela. Svi odgovori i mišljenja mogu se asignirati u područja kvalitete i obuhvata. Dva odgovora donekle spominju novac i to u pozitivnom smislu za javni prijevoz. Troškovi, financije, investicije, novac, ... odavno nisu problem (pitanje) u osmišljenim i uređenim sustavima javnog prijevoza. Odnos uloženog (investiranog, plaćenog) i povrata (financijski i ekonomski učinci) je 1 : 4, a ulaganje u infrastrukturu javnog prijevoza 1 : 5. Ovi odnosi se temeljni, a primarno o ljudskom faktoru (stručnjacima, prometnoj politici) ovisi koliko će se još povećati. Malo zdravog razuma i zrnce tehnologije i odnosi idu puno više od 1 : 5. Pametni danas ne muče muku da li potrošiti na javni prijevoz, već na što prvo potrošiti kako bi se što prije povećala kvaliteta i obuhvat (dostupnost) javnog prijevoza.

U nastavku su prikazani odgovori/stavovi na neka zanimljiva pitanja i dileme, ali samo ona koja su svojim udjelom prelazili 50 %.

Baš na sva pitanja o problemima (izazovima) odgovoreno je s puno preko 50 %. Činjenica da se i ne može odgovoriti drugačije na ovako (sugestivno) postavljena pitanja. Svi se muče s povratkom broja putnika na predpandemijsko razdoblje, nedostatak (stručne i iskusne) radne snage mori svakoga, i bogate i manje bogate države. Kako pošteno podijeliti novce i pri tome još zaraditi, nije misterija samo u prometnom sektoru.

Kako sam već naglasio, Zagreb više pažnje posvećuje osobama s invaliditetom od ovdje prikazanih odgovora anketiranih o mjerama za sprječavanje arhitektonskih (i inih) barijera.

Priliku anketirani vide zbog povećanja cijena energenata:

• 37 % misli da je vrlo izgledno povećanje uloge javnog prijevoza,
• 44 % da je izgledno,

a što će ljude najviše privući javnom prijevozu:

• 65 % bolja pristupačnost (optimizacija mreže i potražnje),
• 64 % veća učestalost i ponuda prijevoza na zahtjev,

dok su sve ostale opcije ispod 50 % izglednosti (integracija, digitalizacija, tarifni sustav, udobnost kroz WiFi i klimatizaciju, smanjenje cijena).

O (ne)konzistentnosti ljudskog razmišljanja, bez obzira na razinu profesionalnosti i stručnosti, govori sljedeći odgovor. Na pitanje koji čimbenik će u sljedećih pet godina najviše utjecati na javni prijevoz, jedini odgovor s preko 55 % je digitalizacija!? Prije su anketirani mislili da digitalizacija nije jaki čimbenik privlačenja javnom prijevozu (38 %), a odjednom predstavlja jedini natpolovični odgovor (55 %) najvećeg utjecaja u sljedećih pet godina. Na granici (50 %) je elektrifikacija i dekarbonizacija.

Na pitanje koja tehnologija će najviše utjecati u sljedećih 5 - 10 godina, jedini natpolovični odgovor je elektrifikacija i dekarbonizacija (53 %). Na drugom mjestu, tek s 36 %, su aplikacije za multimodalno planiranje putovanja.

Glede korištenja softwarea jedini jaki odgovor je planiranje ponude i potražnje (53 %). Na drugom mjestu je planiranje i optimizacija mreže javnog prijevoza s 43 %.

Zanimljiv je odgovor na pitanje o podatcima kojima se koriste za aktualni rad. Najjači odgovor je brojanje putnika kroz periodično ručno brojanje (55 %), dok su automatski brojači na drugom mjestu sa 49 %. U ovoj se anketi na validaciju voznih karata oslanja 31 % anketiranih. Znamo da validacija voznih karata upućuje na trend, a nikako nije kvantitativan podatak. Split je nedavno izgradio suvremeni informatički sustav javnog prijevoza na razini ITS servisa Public Transport Management; u 10 autobusa obavlja se automatsko brojanje putnika. To je jedini takav sustav, za sada, u Hrvatskoj meni osobno poznat.

Zanimljivo da se sustavi automatskog brojanja putnika malo koriste iako su cjenovno postali dostupni, a i statistika im ide u prilog. Nijemci su pokazali u svojim preporukama VDV-Schrift 457 iz 4/2018 (postoji i engleska verzija tko je slab u njemačkom jeziku) da je dovoljno opremiti 20 % voznog parka automatskim brojačima putnika da se procijeni broj putnika s 97 % točnosti radnim danima te 90 % vikendom (jer se koristi manje vozila). Opremanje 50 % voznog parka daje 100 % točnost u svim danima. Sve je to na razini prihvatljivog intervala pouzdanosti od 95 %.

Glede podataka (informacija) stavovi su jasni. Što reći? Podataka nikada dovoljno, bez obzira na aktualnost, oblik i cjelovitost (sadržajnost).

Zanimljivi su odgovori na prva tri pitanja. Postoji 8 % anketiranih koje ne zanimaju podatci o strukturi sustava javnog prijevoza te prometnoj potražnji, a čak ih 19 % smatra da im nisu potrebni statistički podatci. Predmnijevam da, ili nisu dobro razumjeli pitanja, ili rade u sustavima gdje je to već sve integrirano i raspoloživo by default pa nisu niti svjesni da postoje sustavi javnog prijevoza gdje toga nema ili se mora zasebno prikupljati. Ne vjerujem da su kontaktirani operatori/stručnjaci koji upravljaju sa sustavom od par vozila gdje, zaista, nikakva statistika nije potrebna.

Na početku ankete su povezana i autonomna vozila (Connected and autonomous vehicles, CAV) apostrofirana s preko 60 % važnosti, ali konkretno pitanje otkriva da:

• 20 % njih radi na tome,
• 43 % smatra da bi moglo biti uskoro relevantno,

ili kako bi to kolokvijalno rekli "sve je to još u oblacima".

Postoji još pitanja, ali ona su vezana na aspiracije provoditelja ankete pa nisu relevantna za ovu temu. Osim toga, niti jedan od tih odgovora ne prelazi 50 %.

U bilo kojem dijelu svijeta, bez obzira na političke, socio-ekonomske, tehnološke, kulturološke, topološke, klimatske i druge razlike, svi imaju istu (ne)sreću s javnim prijevozom. I svi žele isto: više putnika, kvalitetu (na dohvat ruke i uvijek tu kad nam treba), učinkovitost (brzinu), udobnost, ... i jeftino. Svako tehnološko doba ima svoje kvalitativne i kvantitativne mjere. Svatko ponaosob zna što mu je danas u prometu (ne)prihvatljivo, (ne)pristupačno, (ne)kvalitetno, jeftino/skupo. Ova (ne)pristrana anketa pokazuje kako se stručnjaci diljem svijeta bore i misle se boriti za egzistenciju i razvitak javnog prijevoza. Gdje smo tu mi, hrvatski operateri i (ne)izravni dionici njihovih usluga, svatko može sam procijeniti.