Prema budućnosti bez previše retrovizora

Malo o problemima (zabludama) prognoza u prometu koje se često (opravdano) uspoređuju s vožnjom unaprijed gledajući u retrovizor.

Ne postoji prometni studijski dokument koji se ne kiti poglavljem prometna prognoza (u strateškim dokumentima) ili prognoza prometa (u sektorskim). Imamo na raspolaganju brojne podatke, istraživači/projektanti ih savjesno obrađuju, metodologije i programske podrške omogućuju brojne manipulacije i provjere (testove), a rezultat je uvijek (jako) podcijenjen ili precijenjen. Često se za bilo kakvu prognozu (ne samo prometnu ili prometa) govori da podsjeća na vozača koji vozi automobil gledajući cijelo vrijeme u retrovizor. Neki su još slikovitiji pa kažu da prognozom neke pojave (društvo, demografija, ekonomija, promet, ...) opisujemo buduću cestu sa istim elementima (trasa, objekti, znakovi, oštećenja, ...) kakva je bila i dionica kojom smo prošli, a ne znamo da li nas ispred čeka rijeka, brdo ili ravnica. Rezultati prognostičkih modela u prometu, kao i kod većine drugih društvenih pojava, u najvećoj mjeri se ponašaju na sljedeći način; ako analizirani podatci imaju prethodni:

• mali rast, prognoza će podbaciti; buduće vrijednosti će biti veće od prognoziranih,
• veći rast, prognoza će znatno precijeniti; vrijednosti će biti puno manje od prognoziranih.

Nije lako biti pametan u normalnim vremenima, a kamoli kada krene svjetska pandemija i još na to udare jaki (razorni) potresi. Između 2009. i 2015. imali smo recesiju i zaista možemo reći da su trendovi na bilo kojem području Hrvatske bili sve samo ne povećani, optimistični, pozitivni i slično. U takvim uvjetima u Master planu prometnog sustava Grada Zagreba, Zagrebačke županije i Krapinsko-zagorske županije, obzirom na predložene ciljeve i mjere, prognozira se ukupan rast broja automobila u razdoblju 2017. - 2030. godine od 10 %. Pretpostavke za to su: prelasci putnika na javni prijevoz kod kraćih putovanja, potencijal od čak 15 % učešća Park & Ride usluge, smanjenje dopuštene brzine cestovnog prometa u određenim rezidencijalnim dijelovima Zagreba, povećanje brzine putovanja tramvaja za 20 %. Obzirom na prijašnje uvjete, usvojene planove i pokazatelje, to je bila razumna pretpostavka/prognoza usporavanja rasta posjedovanja i korištenja automobila.

Došao je početak 2020. godine, Covid-19 i potresi, prioriteti su se promijenili i već smo na kraju 2020. godine dosegli porast broja osobnih vozila za 10,93 % u odnosu na 2017. godinu; 10 godina ranije smo već premašili prognozu za 2030. godinu!? Što više, u 2021. godini u Zagrebu smo imali više registriranih automobila nego 2008. godine kada je automobilsko, kreditno i financijsko tržište bilo prepuno (nerealnih) mogućnosti. Da su i pokrenute predviđene akcije Master plana, veliki poremećaji u 2020. bi zasigurno u bitnome promijenili zacrtane trendove analizirane i opisane u puno mirnijem razdoblju prije 2018. godine.

Kuda smo došli najbolje govore podatci Zagrebačkog električnog tramvaja. Od nedavno je na Internetu dostupno njihovo poslovno izvješće za 2021. godinu. U 2020. godini broj putnika se u odnosu na 2019. godinu smanjio za 28.2 %. Očekivano, dugo se nije vozilo središtem Zagreba zbog potresa, ograničenja i zatvaranja zbog Covid-19. Što se dogodilo u 2021. godini? Daljnji pad za 9,2 % u odnosu na 2020. godinu. Očekivano? Zar se baš nitko nije vratio javnom prijevozu od korisnika iz 2019. godine. Ne da se nije vratio, nego se broj putnika u 2021. godini strmoglavio; kako drugačije nazvati pad od 9,2 % u jednoj (ipak) normalnoj godini!? Poslovno izvješće ZET-a kaže da je u 2020. godini ukupno prevezeno 187,881 milijuna, a 2021. godine 170,631 milijuna putnika. Broj prevezenih putnika u 2021. godini u odnosu na 2019. godinu je 34,7 % manji. Zagrebački električni tramvaj je u dvije godine izgubio trećinu putnika! To tvrde službeni javno dostupni podatci. Neka mi netko pokaže osobu koja je to "prognozirala" nakon pojave Covid-19 i nakon saznanja o posljedicama Zagrebačkog potresa, neka mi netko pokaže koji i kakav model je to mogao predvidjeti. Da li je realno očekivati ikakve učinke opisane i predložene Master planom prometa ili treba izvršiti njegovu reviziju?

Za potrebe jedne studije izvodljivosti po EU smjernicama trebalo je napraviti prognozu prometa do 2045. godine i to s raspoloživim podatcima do kraja 2018. godine. Hrvatske ceste d.o.o. na svojim web stranicama nude publikacije brojenja prometa u pdf formatu (u studenom 2022. godine na raspolaganju su brojenja od 2006. godine). Za konkretnu dionicu autoceste od Zagreba do Karlovca na raspolaganju je prometna potražnja po mjesecima na naplatnim postajama (Lučko i Demerje, Donja Zdenčina, Jastrebarsko, Karlovac) pa se mogu kreirati vremenski nizovi. Koristio sam metodu pomičnih prosjeka jer se jednostavno aplicira u Excel, a novije verzije Excela (mislim od 2016) imaju ugrađene funkcije vremenskih serija. Za primjer pokazujem naplatnu postaju Zagreb - Lučko. Promet od 2015. (završetak recesije) do 2018. godine "k'o po špagi". Rast nije velik, tek 0,48% godišnje. I takav rast u kolovozu 2045. godine predmnijeva 2,74 milijuna vozila. Da se sva kućanstva 2045. godine u Hrvatskoj bave turizmom imali bi problema smjestiti sve goste iz 2,74 milijuna automobila s naplatne postaje Lučko. Istina, taj broj (i druge brojeve) "smirio" sam ambicioznim (nadam se i realnim) planovima željeznice i drugim korektivnim čimbenicima, ali i ovo pokazuje kuda nas dovodi jednodimenzionalna dugoročna prometna prognoza i s malim stopama porasta.

Što se dogodilo, svi znamo. Prvo u ožujku 2020. godine Covid-19 (zatvaranje), a nakon par dana i prvi veliki potres u Zagrebu. Tijekom cijele 2020. godine nastavila se serija (puno slabijih) potresa i periodi manje-više ograničavanja kretanja zbog Covid-19. Na kraju 2020. godine veliki i razorni potresi na Banovini. Aktualna prometna potražnja u 2020. godini bila je puno niža od prognozirane. Sljedeća, 2021. godina, je bilo godina oporavka, ali prognozirane brojke nisu dostignute, niti za jedan mjesec. Bit će zanimljivo analizirati 2022. godinu (kada bude dostupna) jer su u ljetnim mjesecima bilježeni apsolutni rekordi na hrvatskim autocestama. Planovi u Europi su znatno usporeni zbog agresije na Ukrajinu i pitanje je kako će se turističko (o kojem najviše ovisimo) i ostala prijevozna tržišta razvijati.

Ponekad treba imati i malo (ili puno) sreće. Primjer je opet vezan za Naplatnu postaju Zagreb - Lučko. Posjedujem dosta javnih podataka, a oni izgledaju od 1990. godine ovako.

Nakon Domovinskog rata prometna potražnja se oporavila i konstantno rasla do 2009. godine; možemo reći konstantno od 1991. godine, odnosno od poslijeratne 1996. godine. Podatci koje imam od 2002. godine u velikoj mjeri prate godišnji prosjek. Recimo da je netko tražio prognozu prometa nakon 2006. godine za sljedećih 10 godina, do 2016. godine. Te 2006. godine bili su riješeni svi glavni politički prijepori za ulazak Hrvatske u EU, bili su nam na raspolaganju pretpristupni EU fondovi (još od 2001. godine: PHARE, ISPA, SAPARD), cestogradnja je bujala, svi gospodarski, društveni i ini pokazatelji su cvjetali, ljeto 2007. i početak krize u SAD-u još je daleko. Zato nije čudno kreirati ovakvu prognozu.

Danas (kada smo "generali poslije bitke") znamo da je ta prognoza debelo prebacila realno stanje (isprekidana plava crta), kako je u uvodu i objašnjeno. Ako gledamo po volumenu, što je i logično jer se bavimo prognozom prometa, onda je ukupna greška 23,6 %; toliko manje prometa je prošlo od prognoziranog. Ako se neke mjere i planovi zasnivaju na volumenu prometa (prihodi od cestarina, opterećenje kolničke konstrukcije, procjene stupnjeva ugroženosti i rizika prometnih nesreća, ekološki pokazatelji i dr.) onda je prognoza gadno zaribala. Za donju granicu intervala pouzdanosti prognoza je izvrsna; glede ukupnog prometa prognoza je ukupno prebacila samo 1,8 %. To je jako pohvalno, ali ima jedan "sitan" problem; tko bi krajem 2006. ili početkom 2007. godine predložio donju granicu pouzdanosti kao relevantan trend prognoze? Malo njih, ja sigurno ne bih. Tada još niti Nijemci nisu počeli pričati o krizi.

Što bi tek bilo da se priča premjesti na početak 2008. godine? Nema spasa, jer su i tada hrvatske političke elite govorile da neće biti problema za europsko i hrvatsko gospodarstvo nakon konačnog sloma američkog tržišta hipotekarnih kredita početkom 2008. godine. Kao i 2006. godine, svi pokazatelji u plusu s naznakama rasta. Tek je 19. studenog 2008. godine hrvatski premijer spomenuo famoznu "bananu" za opis stanja hrvatskog gospodarstva. Zamislite jednog običnog inženjera početkom ili sredinom 2008. godine s podatcima koje je tada imao na raspolaganju; sve je u plusu, još i bolje u odnosu na 2006. godinu. Takva prognoza bi prebacila za 22,5 % glede aktualnog prometa, što je čak i manja greška obzirom na 2006. godinu, ali bi i prognoza po donjoj granici pouzdanosti bila veća za 11,1 %. Dakle, da je netko pametan (i dobro informiran putem Interneta) slušao što je njemačka kancelarka pričala krajem 2007. godine i za što je pripremala njemački narod zasigurno bi predložio pesimističnu varijantu i pogriješio za 11,1 %! To je priča o vožnji unaprijed gledajući u retrovizor.

Još se nalazimo u 2022. godini pa sam koristio podatke na Internet stranicama tvrtke Hrvatske autoceste d.o.o. za srpanj i kolovoz 2022. godine kako bi napravio neku procjenu za ovu godinu. Ljetni promet na A1 zajedno u srpnju i kolovozu je 6,4 % veći od PLDP u 2021. godini da pa sam interpolirao to povećanje u procjenu PGDP za 2022. godinu. Na grafičkom prikazu vidi se da ta procjena neznatno prelazi preko crte donje granice pouzdanosti; veća je za 1,9 %.

Da li treba prestati prognozirati, postati hiper-pesimističan i očekivati najgore? Možda se kroz ovu temu nameće takav odgovor jer svi prikazani primjeri većinom slijede pesimistične trendove. Naravno da ne. Prvo, ne možemo zbog posla, svaka studija (pred)izvodljivosti ili neki drugi ciljani ili dokument opće namjene koji spominje ikakve novce, mora imati neku prognozu prometa ili prometnu prognozu. Bez toga nema procjene društvene i ekonomske (ne)učinkovitosti i financijske analize.

Drugo, imamo iskustvo iz prve ruke. Prva petina 21. stoljeća dala nam je (ne)željeno cjelovito iskustvo: od "meda i mlijeka", prihvaćanja života na dug (kredit) kao nešto normalno, nagle pojave recesije i depresije - duboke gospodarske krize, izlaska i početka koliko-toliko normalnog funkcioniranja, opet jakog usporavanja zbog potresa i Covid-19 pa do današnjeg idolopoklonstva brojnim EU fondovima (tuđim novcima); ovom prilikom nećemo o ratovima.

Treće, stečeno (vrlo bolno) iskustvo i današnji informatički alati (moćni, jeftini ili besplatni) daju nam potencijal boljih prognozera - boljih vozača koji neće stalno (previše) gledati u retrovizor.

Da li uopće ima točnih prometnih prognoza ili, što bi moglo biti češće, točnih prognoza prometa? Ima, itekako puno, itekako točnih. Tajna uspjeha? Jednostavna, svima dostupna i poznata. Ako se donositelji odluka (i svi mi oko njih) drže zacrtanog plana, onda i bilo kakva prognoza više-manje slijedi ono što je zacrtano - prognozirano. Svi se divimo (i čudimo) nekim državama i/ili gradovima kao su uspjeli u nekim (prometnim) stvarima. Dakle, nema tu neke velike tajne. Ono što su napisano, većinom je i provedeno na svim razinama: od materijalnog i svima vidljivog (infrastrukture) pa do nematerijalnog, ali često najdelikatnijeg i ljudima najbolnijeg - tarifnih i/ili poreznih politika.

U prethodnim temama o integriranom prijevozu putnika i prometnim paradoksima sam naveo neke uspješne priče (gradove, države) koje potvrđuju ovdje napisano. Kada se provodi zacrtano i prometna prognoza na kraju ispadne (prihvatljivo) točna, a njezini izrađivači dobivaju zaslužene pohvale. Istina je da dobru i točnu prognozu može jedino napraviti savjesna i stručna osoba, ali istovremeno i jako sretna jer se našla u pravo vrijeme (dobri prethodni podatci i jasno određena budućnost) na pravom mjestu (donositelji odluka provode dogovoreno). Na početku sam opisao Master plan prometa zagrebačkog područja i činjenicu da je trend automobila u Zagrebu na kraju 2020. već nadmašio prognozirani broj za 2030. godinu. Osobno sam upoznao izrađivače Master plana, kombinaciju hrvatskih i stranih stručnjaka. Poimence mogu posvjedočiti o njihovom integritetu, stručnosti i savjesnosti. Faktor profesionalne sreće rijetko je bio prisutan u našim životima u posljednje tri godine; naši "retrovizori" su većinom bili zamagljeni ili su jako iskrivljavali, odnosno (pre)uljepšavali sliku.

Zato analogiju automobila i retrovizora više gledam kao vožnju minibusa s 5 - 15 (su)putnika; više i manje važnih (do)nositelja prometne politike. Ako vlada suglasje o odredištu (ciljevi, planovi) i nema puno prigovaranja (provode se mjere/projekti sukladno planiranom), u retrovizor će se gledati taman toliko koliko treba za sigurnu vožnju unaprijed, bez obzira koliko (pre)daleko putovali.

Ovo je kratak komentar nečega što je vezano na stratešku (dugoročnu) i vrlo malo taktičku (srednjoročnu) razinu. O operativnoj razini, odnosno o kratkoročnim (dnevnim, satnim, 15-minutnim) prometnim prognozama koje su danas pretežito "gotovo pa savršene" u nekoj drugoj temi.