Vidjeti i biti viđen u razvoju ITS-a (4)

Suradnja i otvorenost preduvjet su svakog uspjeha, a kod izgradnje bilo kakvog ITS rješenja to je nuždan korak.

Raditi i/ili razvijati neki veći projekt i/ili (aktivno) sudjelovati u njemu obično znači susretati se s 20 – 30 osoba, s nekima (pre)često s nekima vrlo rijetko. Spominjati suradnju, dijeljenje informacija, njegovanja stava uključenosti i zdrave otvorene diskusije su sami po sebi razumljivi pojmovi pa se ova tema čini izlišna i bespotrebna. Moguće. Ali u većoj grupi ljudi suradnja ne znači da se svi slažemo ili pokorno slušamo, dijeljenje informacija ne znači da svatko treba dobiti svaki e-mail od svih dionika projekta, uključenost ne znači bespogovorno odobravanje ili prešućivanje svega i svačega, diskusija ne znači pobjedu glasnijeg ili onoga tko je viši po hijerarhiji. Zato se pod sintagmom suradnje i otvorenosti, odnosno promicanja vidljivosti (collaborate and promote visibility) krije nekoliko jednostavnih postupaka i procedura koje najčešće u zbrci i strci zaboravimo pa se vrijedi, s vremena na vrijeme, na njih i podsjetiti.

Na početku svakog projekta odmah se vidi kvaliteta "glumačke postave". Prodavači magle su nakon 1 – 2 sastanaka razotkriveni, najkasnije prilikom prve operativne zadaće. Suradnja s nestručnim, nezainteresiranim i/ili nemotiviranim ljudima nije moguća u projektima složenosti razine ITS rješenja. S motrišta ljudskog čimbenika još su dva atributa vrlo važna: razumijevanje i povjerenje. Osoba lišena samokritičnosti i bez empatije ne može funkcionirati u timu, a moguće nepovjerenje između dvije ili više osoba mora se odmah razriješiti, a "party-breakeru" se odmah zahvaliti na početku (dosta) dugačke priče zvane realizacija ITS projekta. Naravno, postoje samozatajne (introvertirane) osobe koje produciraju izvrsne rezultate isključivo u svojem izoliranom okruženju. Ali, čak i takve osobe moraju na trenutak izaći iz "svoje sobe" te podijeliti svoje zaključke i rješenja s ostalima. Ciklus ovih tema o implementaciji ITS-a bavi se tehnološkim elementima pa predmnijevamo da je ljudski čimbenik riješen.

Inženjeri su uključeni u odnose između svih dionika. Prema kupcima inženjeri sudjeluju u razjašnjavanju rješenja i/ili dobivanju korisnih informacija za daljnji razvoj. Prema aktivnim dionicima (radnim grupama) u projektu sudjeluju (ne)izravno jer konačno ITS rješenje je prvenstveno inženjersko rješenje. Unutar web i mobilnih aplikacija inženjeri sudjeluju u oblikovanju načina prezentacije informacija korisnicima ili transformacija osnovnih (sirovih) informacija u javno razumljiv podatak. Prema dobavljačima inženjeri definiraju zahtjeve (tehničke, vremenske, meteorološke, prostorne, normativne i dr.) koje ITS rješenje mora ispuniti. Svugdje nas ima, nadam se, taman toliko koliko nas treba.

Prethodna tema opisala je znakovitost dijeljenja složenih poslova u manje cjeline, a ova će opet tražiti nešto suprotno (kontradiktorno); da se svi povežemo, surađujemo, izmjenjujemo informacije/podatke i sl.. Pa i nije tako suprotstavljeno. Ova tema govori da svi ti poslovi, odnosno rezultati rada manjih grupa ne smiju ostati izolirani, treba izbjeći ono što se u engleskom žargonu kaže silo effect, odnosno "efekt silosa" – zatvaranje radnih grupa i nedostatak interakcije između dionika projekta. Ako ništa drugo, vrlo brzo će doći do podijeljenosti i zbrke glede zadaća i odgovornosti u daljnjem razvoju projekta.

Što znači vidljivost projekta kod razine složenosti ITS rješenja? Ako je projekt vidljiv odmah su razvidne tri važne stvari: (1) što je dobro i kako treba dalje nastaviti, (2) koja su i gdje su "uska grla" – postojeći ili budući kritični putovi i (3) postoje li "viškovi" u projektu; nešto što ne spada u obuhvat projekta (scope), što je uteg – balast.

Vidljivost ne predmnijeva osjet vida, već se misli na komunikaciju; sadržaj i formu (jezik, simboli, slike) te cilj (druga osoba ili grupa ljudi). Ako kažem da je projekt vidljiv, prvenstveno mislimo na dobru komunikaciju. Što pak znači dobra komunikacija? Komunicirati na razumljiv način. Što znači na razumljiv način? Tu moramo ispuniti dva uvjeta: (1) koristiti se svima poznatim jezikom, simbolima i slikama, a to je inženjerski znanstvenostručni jezik, te (2) diskutirati, polemizirati, iskazivati, zaključivat i dr. isključivo i jedino temeljem (svima) vidljivih podataka.

Na papiru izgleda jasno, ali u diskusiji što je dobro, što nije dobro i što smeta u projektu u grupi od 20 ljudi prvotno postoji 20 različitih mišljenja, a nakon nekog vremena dolazi se do 3 – 4 različita (nespojiva) pogleda na ključne odrednice aktualne situacije i nastavka projekta. I to je dobro! Suradnja ne znači konsenzus, a poglavito to vrijedi u tehničkim znanostima. I za to ima lijeka, a u prometnim znanostima i ITS rješenjima puno dobrih lijekova. Budući da razvoj ITS-a predstavlja inženjerski problem, to znači da se može opisati mjerljivim atributima i neko (najbolje, "optimalno") rješenje se može dosegnuti na način da se i u većoj grupi ljudi postigne potrebno suglasje. Za "nevjerne Tome" tu je uvijek AHP metoda (analitički hijerarhijski proces; analytic hierarchy process) pa se mogu stvoriti (svima prihvatljivi) kriteriji: kompatibilnost/ interoperabilnost, tehnologije, dostupnost tržišta, (ne)stvaranje vrijednosti, složenost rješenja i dr., kao i alternative za izbor rješenja ili odluku "kako dalje". Obično ne treba tako duboko ići, dovoljna je pedantna SWOT analiza nakon koje će neki "progledati", neki "prihvatiti", a neki će se identificirati kao čimbenici nesuradnje. Snagu (strengths) projekta predstavljaju sve mogućnosti ITS rješenja te dionici uključeni u razvoj projekta. Slabosti (weakness) se očituju u nedovoljnim znanjima/stručnosti pojedinih timova, potrebnim ili sporim prilagodbama novim tehnologijama što rezultira mogućim prosječnim rješenjima. Prilike (opportunities) projekta ogledaju se u činjenici da mnoge (ponegdje i sve) prometne probleme danas najbrže, najjeftinije, najučinkovitije mogu riješiti ITS usluge, a to je prilika koju dionici ITS paradigme ne smiju propustiti. U tome im izdašno pomaže i galopirajuće tržište novih tehnologija. Prijetnje (threats) se kriju u velikoj paleti političkih, ekonomskih (gospodarskih), socioloških, tehnoloških (s motrišta tržišta), zakonodavnih i drugih uvjetovanosti; zato projekt ima puno dionika koji adekvatno mogu (moraju) odgovoriti na prijetnju iz spomenutih ili nekog drugog područja. O odlučivanju u prometu sam, kao i spomenutim metodama, opširno pisao u ovoj temi.

Dakle, s inženjerskog motrišta vidljivost projekta je moguće postići kroz:

· konsenzus; stvara se diskusijom ili izborom metode (modela) za odlučivanje i provođenjem modela do izbora rješenja,

· komunikaciju na razumljiv način koja se provodi se korištenjem znanstvenih metoda; kao studenta upoznali su me s 30-tak znanstvenih metoda koje su sve primjenjive u prometnoj znanosti (inženjerstvu),

· vidljivost podataka; ako svi podatci nisu vidljivi, ili (1) ih nema pa treba dodatno istražiti/izmjeriti, obraditi ili analizirati, ili (2) su (ne)namjerno ispušteni u komunikaciji pa ih treba uključiti u daljnji proces.

Na kraju, sve ovo napisano je jedno lijepo teoretsko razmatranje (opisivanje), na sreću, puno puta potvrđeno u praksi. Prevesti ovu teoriju u praksu je moguće, potrebno i poželjno, ali često uz puno prepreka.  Otpora koliko hoćeš, iznutra i izvana. Obično se parafrazira dio izreke Oscara Wildea: očekuj neočekivano! Ponekad "neočekivano" iskrsne na početku ili u prvoj trećini projekta i to je jako dobra vijest – postoji dostatan fond vremena, novaca, snage i resursa za promijeniti tijek i ciljeve projekta. Kada "neočekivano" nastupi na (ili pri) kraju, svatko tko je tako nešto prošao zna što to znači, kakva je to organizacijska, financijska, vremenska i svaka druga muka. Ako inženjeri dobro obave svoj posao; sistematiziraju i proanaliziraju sve (ne)mogućnosti, onda će i drugim dionicama u projektu biti puno lakše komunicirati i promovirati predloženo (najbolje izabrano) ITS rješenje; na početku, tijekom i na kraju projekta. O komunikaciji i promociji ne brinu inženjeri, to je zadaća voditelja projekta, ali to je (potencijalno) dobra tema za neku drugu temu.