Vrijednost inteligentnog transportnog sustava (1)

Što ITS pruža, koja je to (dodana) vrijednost koju donosi korištenje ITS skupova i usluga (servisa).

Kao inženjer prihvaćam i poštujem službene dokumente. Republika Hrvatska objavila je 2014. godine Nacionalni program za razvoj i uvođenje inteligentnih transportnih sustava u cestovnom prometu za razdoblje od 2014. do 2018. godine (NN 82/2014). Program je završio, ali definicija ITS-a za cestovni promet bi trebala predstavljati, recimo, neku trajniju vrijednost: Inteligentni transportni sustavi (ITS) mogu se definirati kao holistička, upravljačka i informacijsko-komunikacijska nadgradnja klasičnog sustava prometa i transporta kojim se postiže znatno poboljšanje performansi odvijanja prometa kroz učinkovitiji prijevoz putnika i robe, poboljšanje sigurnosti u prometu, udobnost i zaštita putnika, smanjenje onečišćenja okoliša, itd.. U svojoj Direktivi 2010/40/EU od 7. srpnja 2010. godine Europski parlament i vijeće navodi: Inteligentni prometni sustavi (ITS) su napredne aplikacije koje, unatoč tome što ne utjelovljuju inteligenciju kao takvu, imaju za cilj pružati inovativne usluge u vezi s različitim vrstama prijevoza i upravljanjem prometom, omogućiti bolju obaviještenost različitih korisnika te sigurnije, usklađenije i "pametnije" korištenje prometnih mreža. Puno (previše) je različitih definicija ITS-a, ali uglavnom sve se to (manje – više) svodi na ove dvije.

Budući je EU definicija šira, uzet ćemo nju u razmatranje i vidjeti što nam ITS nudi, omogućuje i/ili pruža: inovativne usluge, bolje izvješćivanje korisnika te pozitivno atributiranje prometne mreže (sigurnije, usklađenije, "pametnije"). Ono što uzimam kao neprijepornu istinu (aksiom) u ovoj temi je činjenica da provedbeni dio (arhitekturu) ITS-a čine informacijske i komunikacijske tehnologije; na hrvatskom skraćeno IKT, a na engleskom ICT (information and communications technology).

Problem (izazov) promatram u materijalnom smislu pa su potrebna dva temeljna čimbenika: (1) postoji prometna mreža i/ili sustav i (2) djelovanje ITS rješenja kao IKT tvorevine koja čini nešto pozitivno/negativno. Dakle, jasna je implikacija djelovanja ITS-a na prometnu mrežu, ali ne vrijedi obrnuto: ako imamo neko materijalno ITS rješenje na njega ne može djelovati prometna mreža. Ili jednostavnije: u nekakav prometni prostor može se ugraditi neka informatička i komunikacijska tehnologija (ITS rješenje), ali malo je teže (nemoguće) zamisliti da se u neko informatičko i/ili komunikacijsko rješenje ugradi kolnik, pješačka/biciklistička staza, parkiralište, ugibalište, željeznički kolosijek i dr.. Postoji sličan kontra primjer na Internetu; priča u Kini o izgrađenoj stanici metroa usred polja oko koje je nakon par godina niknuo grad, ali držim da u EU nitko nije toliko bogat novcem i prostorom da bi si mogao priuštiti takav pristup.

Budući da nema ekvivalencije između prometne infrastrukture (mreže) i ITS-a; jedina istinita implikacija je da materijalno rješenje ITS-a slijedi prometnu mrežu pa je jasno i legitimno pitati: koju vrijednost postiže ITS kada se implementira u prometnu mrežu, što konkretno doprinosi? ITS se dijeli na skupove i usluge (servise), ali to za ovu temu nije važno pa ću nadalje podjednako (i neprecizno) upotrebljavati izraze ITS ili ITS rješenje.

Budući je svako ITS rješenje esencijalno predstavljeno informatičkom i komunikacijskom tehnologijom logično je okrenuti se semantici tih tehnologija, a ona počiva na engleskom jeziku. Na izlazu svakog sustava, pa tako i ITS-a, imamo izlaznu veličinu (ili više njih), koja može biti materijalna (npr. sadržaj promjenjivog prometnog znaka) ili nematerijalna (npr. (pred)putna informacija korisnicima). U engleskom jeziku izlazna veličina naziva se output. Što korisniku znači izlazna veličina (output) da promjenjivi prometni znak pokazuje ograničenje brzine ili upućuje na manje opterećeni dio prometne mreže? Formalno, apsolutno ništa. Sadržajno, jako puno jer upućuje na ishod (outcome) koji je omogućen izlaznom veličinom, naravno ako se prilagodi uvjetima izlazne veličine: smanjit će brzinu pa će ugodnije i sigurnije putovati i/ili će primitkom informacije o stanju mreže donijeti (za sebe) najbolju odluku – poboljšati svoj ishod prometovanja u mreži. Ta percepcija ishoda koju korisnik osjeća zbog drugačijeg ishoda djelovanjem ITS-a predstavlja vrijednost (value) ITS rješenja i to je mjera po kojoj procjenjuje (ne)uspjeh bilo kojeg ITS rješenja. Kako će biti objašnjeno kasnije, ITS postiže vrijednost i za korisnike koji ne poslušaju, ne prilagode svoje ponašanje, jer će steći određeno (dragocjeno) iskustvo i sljedeći put (možda) prihvatiti naredbu/uputu/informaciju ITS rješenja. Vrijednost je i jedino što bi trebalo zanimati kupca ITS rješenja, odnosno investitora (customer), jer je ITS prvenstveno namijenjen korisnicima (users).

Takav pristup naziva se na engleskom Focus on Value. Duhu hrvatskog jezika bolje odgovara izričaj postizanje vrijednosti. Inženjerima su u ovakvim situacijama riječi vrijednost i korist najčešće sinonimi. To je pogrešno, ali trudimo se ispraviti. Teško je prikazati vrijednost. Sljedeća slika ilustrira djelovanje nekog ITS rješenja u smislu harmoniziranja prometnih uvjeta. Jasan je ishod djelovanja u smislu ravnomjernijeg rasporeda sudionika u prometu, ali je teško ilustrirati vrijednost; nije to samo stanje nekih sudionika (kako je prikazano na slici) već su to i druge stvari koje se vrijednosno (financijski) mogu iskazati. Zato molim čitatelja/icu za blagonaklono konzumiranje slike.

Da bi se nešto u IKT-u nazvalo vrijednost mora biti: (1) doživljeno (ostvareno), (2) namijenjeno korisniku i (3) pozitivno. U ovoj temi vrijednost predstavlja riječ koja sadrži sva tri atributa jer to vrijedi i za ITS: (1) materijalno ITS rješenje je vidljivo (ostvareno) u prostoru kroz različite instalacije (kamere, znakovi, semafori, informacijski zasloni, …) ili poruke koje korisnici primaju na različitim uređajima, (2) naredbe/upute/informacije namijenjene su svim korisnicima prometnog sustava (pješacima, biciklistima, putnicima, vozačima) u svim vidovima prijevoza i (3) učinci ITS-a su brže, ugodnije i sigurnije (s manje stresa) prometovanje.

Mi, koji se profesionalno bavimo prometom, se uvijek nadamo da "poslušnih" ima barem onda 85 %, jer onda onih drugih 15 % ne mogu iskazati (bitno im je skraćen prostor i vrijeme) svoje "kvalitete". Zašto je to važno? Zato jer za tih 85 % svaki ishod tumačenja izlazne veličine (prihvaćanje ili neprihvaćanje) predstavlja vrijednost. Može se obrazložiti na primjeru. Ako je ITS sustav kao izlaznu veličinu uputio znak izričite naredbe ograničenja brzine i ako je kao ishod toga korisnik smanjio brzinu te osobno kao pojedinac doživio takvu naredbu kao opravdanu i svojim djelovanjem u prostoru u vremenu pridonio poboljšanju uvjeta i ostalim sudionicima, onda je ITS sustav isporučio vrijednost. Ako, kojim slučajem, normalni korisnik nije smanjio brzinu te osobno kao pojedinac doživio smanjenje kvalitete i sigurnosti prometovanja i takvo djelovanje predstavlja vrijednost jer će drugi put prihvatiti izlaznu veličinu ITS rješenja. Zanimljivo da i u onih 15 % nakon nekog vremena određen dio "dođe pameti" pa postaje dio normalne većine. Vrlo lako je isporučiti znak ograničenja brzine na promjenjivom prometnom znaku, ali je teško isporučiti vrijednost; da li je znak prikazan u pravom trenutku te omogućio i olakšao pojedincu i/ili grupi prometovanje, da li je stvorio vrijednost (poboljšao ishod)? Ili je upaljen u pogrešnim uvjetima, zbunio jednog i/ili više korisnika, (ne)opravdano ga usporio, nije stvorio uvjet (osjećaj) sigurnijeg prometovanja!?

Inženjerski rečeno: vrlo je lako isporučiti HW/SW rješenje, ali je puno teže isporučiti HW/SW rješenje čije će djelovanje (izlazne veličine – output) uzrokovati takve ishode (outcome) koje će korisnici osjećati i doživljavati kao vrijednost (value).

Kada govorimo o ITS-u, vrijednosti obično vežemo za korisnike koji imaju manje troškove, ugodnije i sigurnije prometuju. Međutim, stvaranje vrijednosti utječe na puno širu paletu dionika. Kupac takvog sustava je investitor (javni naručitelj, customer) koji time ojačava svoju stručnu, političku i društvenu (javnu) poziciju. Pružatelj usluge (isporučitelj ITS rješenja) vrijednost doživljava i osjeća kroz potpunu isplatu ugovora zbog potpunog izvršenja projekta (usluge), može razvijati poslovanje i dobiva pozitivnu referencu (imidž tvrtke). Zaposlenici pružatelja usluge dobivaju (ne)financijsku nagradu (bonus na plaću, promaknuće, javno priznanje), izgrađuju svoje sposobnosti i karijeru. Vlasnici pružatelja usluga (nositelji udjela ili dionica) imaju izravnu financijsku korist kroz dividende ili isplatu dobiti, dobivaju potrebnu stabilnost i sigurnost daljnjih ulaganja u tvrtku.

Studije (pred)izvodljivosti s analizama troškova i koristi (cost-benefit) daje odgovore na ovaka nimalo lagana pitanja, jer bez pozitivnih (afirmativnih) odgovora nema EU financiranja.

Zato realizacija bilo kakvog materijalnog ITS rješenja treba biti usmjerena na postizanje vrijednosti (Focus on Value). Isporuka ITS rješenja se zasniva na ugovoru između investitora (kupca, customer) i pružatelja usluge, ali ugovor (u puno slučajeva) ne sadrži očekivane koristi koje se transformiraju u vrijednost koju sustav mora isporučiti. To je obavljeno ranije u studiji (pred)izvodljivosti. Ako pružatelj usluge nema na raspolaganju rezultate (očekivanja) studije (pred)izvodljivosti može biti u (povećim) problemima. Projektni zadatak nije dostatan jer obično upućuje samo na razinu i funkcionalnost HW/SW rješenja, a ne jasna (brojčano iskazana) očekivanja ITS rješenja.

Nije baš tako jednostavno spoznati (izmjeriti) i jamčiti isporuku vrijednosti, jer kupac (investitor, customer) i korisnik (sudionik u prometu, user), iako formalno pripadaju istoj strani, imaju različite interese. Inženjer može biti i na strani davatelja usluge (projektant) i na strani kupca (revizor, konzultant, savjetnik). Budući da sam projektant, gledat ću sa strane davatelja usluge – isporučitelja ITS rješenja. Da bi stvorio vrijednost, isporučitelj mora razumjeti i identificirati: (a) razlike i sličnosti između investitora (customer) i korisnika (user), (b) što investitor smatra pod vrijednošću sustava, (c) da li će planirani ishodi ITS rješenja odmah nuditi vrijednosti i (d) da li će vrijednost padati/rasti tijekom vremena.

U procesu osmišljavanja (projektiranja) i realizacije (izgradnje) isporučitelj ITS rješenja mora: (a) prepoznati kako će korisnici (users) koristiti ITS rješenje, (b) vrijednost istaknuti kao glavni čimbenik u procesu razvoja ITS rješenja, (c) potaknuti usmjerenost na vrijednost unutar zaposlenika isporučitelja i (d) tijekom poboljšanja i/ili dopune ITS rješenja i dalje zadržati vrijednost kao glavni čimbenik (mjeru).

Početkom informatizacije bilo je jako popularno izgovarati, prezentirati, publicirati i/ili promicati: "… naša rješenja pridonijela su povećanju brzine javnog prijevoza za __ % …" ili "… u prvoj godini rada našeg sustava prosječno vrijeme putovanja skraćeno je za __ %, a broj prometnih nesreća smanjen je za __ % …", itd.. Takve stvari sam i ja često (neargumentirano) izgovarao kada sam (naivno, uzaludno i bezuspješno) promovirao i zagovarao telematička i ostala napredna ("pametna") rješenja u prometu, bilo kao cjelovite ITS sustave, bilo kao parcijalna rješenja putem neke ITS usluge. Takav pristup je pogrešan, barem u onim sustavima kada ne poznajemo početno stanje, kada ne znamo što znači poboljšanje od 5, 7, 15, …, 20 %, koju vrijednost koju sustav isporučuje?

Za konkretan primjer uzet ću stanje tramvajskog sustava u Zagrebu 2011. godine. Dosta je Save proteklo kroz Zagreb, puno toga se u Zagrebu promijenilo u prometu, a da bi zbog ovdje iznesenog povrijedio nečije osjećaje. U 2011. godini sam za najpoznatiju tramvajsku liniju u Zagrebu, tramvaj broj 11, računao što bi se dogodilo kada bi u jednom obrtu smanjili dva bespotrebna zaustavljanja; po jedno u svakom smjeru? Kakvu bi vrijednost donio sustav koji bi djelovao na takav (vrlo skroman) način? Koristi takvog rješenja na godišnjoj razini bili bi: manja potrošnja električne energije oko 26.000,00 EUR, ukupno manje izgubljenog vremena u sustavu 1,11 radnih mjeseci (što daje oko 29.000, EUR obzirom na tadašnji broj putnika u tramvajima linije 11), veća brzina obrta za 1,9 %. Sve ovo izračunato predstavlja koristi, ali ne i vrijednost sustava. Vrijednost sustava leži u činjenici da se u 2011. godini s apliciranim rješenjem isti ukupni transportni rad za tramvajsku liniju 11 mogao obaviti s jednim tramvajskim vlakom manje. Već tada, početkom 2010-tih godina, troškovi izgradnje i održavanja jednog takvog sustava na 36 semaforiziranih raskrižja bili bi debelo unutar amortizacijskog vijeka trajanja takvog ITS rješenja. Po većem i/ili manjem dijelu koridora po kojem prometuje linija broj 11 prometuju i ostale tramvajske linije (devet linija), a po Aveniji Dubrava (12 raskrižja) i autobusne linije bi pa bi u svakom smislu takvo ITS rješenje donijelo novu (dodanu) vrijednost zagrebačkoj prometnoj mreži i to odmah u prvoj godini rada. Konkretna vrijednost takvog sustava u 2011. godini bila bi za investitora (customer): manje vozača tramvaja/autobusa u smjenama, jeftinije operativno (dnevno) održavanje, manje subvencije Grada Zagreba zbog manjih zahtjeva glede investicijskog održavanja, ili preusmjeravanje ušteđenog iznosa subvencija na neke druge planove u javnom prijevozu, itd.. Korisnici (users) bi vrijednost sustava doživljavali u povećanju dinamičkog kapaciteta s istim brojem tramvaja/autobusa; korisnici bi osjećali kao da ima više voznih jedinica. ITS uvijek nudi nekoliko (suprotstavljenih) rješenja, a  povijest nam pokazuje da se rješenje (vrijednost) odredi negdje "na sredini" (u vrlo relativnom smislu): nešto u džep operatera sustava (za smanjenje troškova ili nove investicije), nešto korisnicima (bolja prijevozna usluga bez poskupljenja karte, brže/udobnije putovanje). Ovaj primjer, ponešto banalan, pokazuje zašto su inteligentni transportni sustavi toliko popularni. Vrlo učinkoviti, a jeftini.

Dakle, ITS može, bez izuzetka, postići (očekivanu, željenu) vrijednost. Postizanje vrijednosti isključivo je i jedino rezultat dva čimbenika: (1) dobro osmišljenog i izgrađenog ITS rješenja i (2) savjesnog i kontinuiranog rada operatera u prometnom centru. Nalazimo se u uzbudljivim vremenima dolaska javno dostupnih (i za sada besplatnih) alata umjetne inteligencije, ali u prometnim centrima i dalje je potrebna nazočnost ljudi. Vjerojatno, dokle god promet neće biti većinom ili u potpunosti automatiziran, ne može se očekivati autonomni rad prometnih centara. Ovo je ujedno i prokletstvo ITS rješenja; u mnogim drugim poslovima nakon izgradnje neke tvorevine posao je završen, a završetkom izgradnje nekog ITS rješenja posao tek započinje. Bez aktivnog (ljudskog) rada izgrađeno ITS rješenje neće postići nikakvu vrijednost. Dapače, može se pretvoriti u svoj antipod, u potpunu degradaciju dobro osmišljenog, planiranog, projektiranog, izgrađenog i izvedenog projekta. Zato su na slici ilustracije vrijednosti operateri u prometnom centru označeni crvenom bojom jer je čovjek kritičan čimbenik uspjeha za postizanje vrijednosti ITS rješenja. Dionik ITS rješenja koji je obrazovan, gladan novih znanja, odlučan u "adrenalinskim" situacijama, …, samo su neki poželjni (potrebni) atributi. Ne smijemo zaboraviti i takve osobe, kada ih i ako ih nađemo, pridodati vrijednosti novoizgrađenog ITS rješenja.