Ziher je ziher, a u tramvaju je stvarno ziher

2022-11-12

Sve vezano za tračnice u gradskom okruženju predmnijeva visok stupanj sigurnosti prometa, a ova tema će opisati koliko je sigurno u zagrebačkom tramvaju i (ne)sigurno oko njega.

Pisati ovakve stvari, a nedavno je, 27. listopada 2022. godine, izgubljen jedan život (poljski državljanin, 36 godina) pod tramvajem u Aveniji Marina Držića u Zagrebu možda i nije baš previše etično. S druge strane, baš je potrebno glede osvješćivanja svih nas da imamo minimalne šanse protiv nečega teškog 42 tone i ne toliko čujnog u gradskom okruženju prepunog buke motornih vozila i ljudskog žamora koji često zavaraju naša osjetila i skrenu pažnju s plave (ili reklamama išarane) grdosije.

Dosta raspravljam na ovom blogu o tramvajskom prijevozu u Zagrebu. Nekad (ne)opravdano (pre)kritički, nekad pohvalno, a ovaj put samo pozitiva. I tramvaji su prijevozna sredstva i njima se događaju prometne nesreće i oni ozljeđuju i usmrćuju ljude. Koliko su (bez)opasni pokušat će odgovoriti ova tema. U jednoj prethodnoj temi sam opisao bogatstvo javnih podataka koje pruža Grad Zagreb kroz svoj godišnji Statistički ljetopis. Ono što se ne objavljuje (šteta!) su statistike prometnih nesreća vozila ZET-a. Slijedom svoje profesije posjedujem te podatke i podijelit ću ih u ovoj temi na općoj razini (kako ne bi narušio povjerenje i integritet prijevoznika kao vlasnika podataka), upravo iz spomenutog razloga - pokazati da putovanje tramvajem u Zagrebu pruža natprosječnu sigurnost, odnosno drugačije rečeno: pruža puno manji rizik. Rizik smo mi sami, a ne vozači tramvaja i/ili tramvaji.

U proteklom desetljeću, od 2010. do 2019. godine, u zagrebačkim tramvajskim nesrećama poginulo je 14 osoba: padovi pješaka pod tramvaj, naleti tramvaja na pješake (uključujući i jedno samoubojstvo) i druga vozila. Dogodila se i jedna prirodna smrt starije osobe u vozilu; ZET je tretira kao smrtno stradavanje u prometu pa je i ona sadržana u 14 poginulih osoba. Držim da je to pogrešno i da se radi o prirodnoj smrti, jer da je ta ista osoba umrla na klupi u nekom parku i/ili trgovačkom centru onda bi morali govoriti o riziku boravljenja ili hodanja kroz zagrebačke parkove i/ili trgovačke centre; riziku da će Vas neki od tih prostora usmrtiti ili biti usmrćeni u njima!? Osobna mišljenja su nevažna, postoje službeni podatci i treba ih poštovati.

Godišnji prosjek je 1,4 poginula osoba u razdoblju 2010. - 2019.. Budući je u istom razdoblju u prometnim nesrećama u Zagrebu život izgubilo ukupno 458 osoba, udio tramvaja u crnoj statistici je 3,6 %. Prije nesretnih događaja s Covid-19 i potresima udio javnog prijevoza u Zagrebu bio je 37,7 %: tramvaj 23 % i autobus 14,7 %.

Računica je jednostavna: tramvajima se obavljalo 23 % putovanja i dogodilo se 3,1 % smrtnih stradavanja u prometu ili 7,4 puta manje od prijevoznog učešća. To je već nagovještaj tramvaja kao sigurnog prijevoznog sredstva.

Godišnji individualni rizik pogibelji od tramvaja predstavlja odnos prosječno poginulih osoba i broja stanovnika Zagreba. Imamo popis stanovništva iz 2011. i 2021. godine pa možemo dobro aproksimirati prosječan broj stanovnika u proteklom desetljeću: 781.943. To nas dovodi do prosječnog godišnjeg individualnog rizika od 1,4/781.943 = 1,79E-06. Možemo i drugačije reći: vjerojatnost usmrćivanja od zagrebačkog tramvaja u proteklom desetljeću bila je 1 : 558.500. Puno, malo?

Podatci o drugim kategorijama u Zagrebu ili na Zagrebačkom području nisu poznati (javno dostupni) pa ćemo analizirati ono što imamo. Policijska uprava Zagrebačka nadležna je za područje Zagrebačke županije i Grada Zagreba te daje podatke (dostupno na Internetu) o poginulim vozačima i putnicima (bez kategorija vozila) te pješacima. U 2019. godini na zagrebačkom području prosječni godišnji individualni rizik bio je:

za vozače 1,92E-05 ili 1 : 52.000,
za putnike 5,49E-06 ili 1 : 182.300,
za pješake 1,01E-05 ili 1 : 99.500.

Vidimo da je tramvaj u odnosu na ove grupe sudionika u prometu puno sigurniji. Istina da ovime uspoređujemo "kruške i jabuke", ali ipak možemo izvući relevantan zaključak. Možemo zaključiti, u 2019. godini smo u tramvaju i oko tramvaja bili šest puta sigurniji nego kao pješaci na zagrebačkom području (Zagreb i Zagrebački prsten), a u odnosu na vozače preko 10 puta.

Bilten o sigurnosti cestovnog prometa 2019. za područje cijele Države (dostupno na Internetu) u izdanju MUP-a daje podatke o smrtno stradalima prema vrsti vozila. Ako pretpostavimo da nas je 2019. bilo 4,065 milijuna, onda možemo izračunati individualni rizik za:

mopede 2,21E-06,
motocikle 1,13E-05,
osobna vozila 3,64E-05,
teretna vozila 1,97E-06,
traktore 2,21E-06,
bicikle 3,94E-06.

U odnosu na područje cijele Hrvatske zagrebački tramvaj je u 2019. godini (prije potresa i Covid-19) bio sigurniji od teretnih vozila 1,10 puta (najmanja razlika), a od osobnih vozila 20,3 puta (najveća razlika). Od bicikala na državnoj razini bio je sigurniji 2,2 puta.

Godišnji individualni rizik smrtnog stradavanja u cestovnom prometu na području Europske unije (22.800 poginulih u 2019. na 513,5 milijuna stanovnika; Brexit se dogodio 2020. godine) je 4,44E-05 ili 1 : 22.500. Avijacija je druga dimenzija i njihovi uvjeti su vrlo strogi; prihvatljivi rizik je manji od 1,55E-08 ili 1 : 64.500.000.

Što možemo povezati s korištenjem tramvaja, a gdje je tramvaj bio prijevozno sredstvo u prometnoj nesreći? Ovo drugo znamo, to je opisanih 14 smrtnih slučajeva. Unutar tog broja krije se odgovor na prvi dio pitanja. Bilo je sedam naleta na pješake (uključujući i samoubojstvo), pet padova pješaka ispod tramvaja, jedan smrtno stradali vozač u automobilu koji je oduzeo prednost i jedna umrla starija osoba u tramvaju. Smrti koje možemo povezati s korištenjem tramvaja su padovi pod tramvaj jer se neprijeporno radi o želji njegova korištenja te prirodna smrt u tramvaju koja se vodi kao smrtno stradavanje. Za pješake ne znamo da li su (neoprezno) prelazili prugu s namjerom dolaska na tramvajsko stajalište. U proteklom desetljeću možemo s korištenjem tramvaja povezati šest smrti. U tom smislu možemo odrediti godišnji individualni rizik pogibelji zbog korištenja tramvaja koji iznosi 0,6/781.943 = 7,67E-07 ili 1 : 1.303.000.

Ako znamo koliko se prosječno dnevno koristi tramvaj onda se može dobiti rizik smrtnosti po korištenju tramvaja. Ne znamo točno pa ću pretpostaviti da se tramvaj u Zagrebu tijekom godine prosječno dnevno koristi između dva i tri puta. Dva puta je lako objasniti: odlazak i povratak s posla, nekome u posjetu, izlazak, ... . Tri puta se oslanja na sljedeću tezu: ponekad se koristi samo za posao, a ima dana kada se uz posao koristi i za druge aktivnosti pa se radi o četiri korištenja taj dan. Za različiti broj korištenja dobivaju se rizici od 1,05E-09 za prosječno dva korištenja tramvaja dnevno do 7,01E-10 za prosječno tri korištenja tramvaja dnevno. To je interval rizika smrtnog stradavanja prosječne osobe u Zagrebu koja je 2 - 3 puta prosječno dnevno koristila tramvaj u razdoblju 2010. - 2019. godine. Sve je ovdje prosječno jer ne govorimo o starosti ljudi, dnevnim navikama (svrhama i distribuciji - gustoći putovanja), vremenu stradavanja (radni dani, vikend), ne možemo znati da li je i pri padovima ispod tramvaja bilo suicidalnih namjera, ali ipak i ovi brojevi su znakoviti podatak; pokazatelj gdje je tramvajski promet bio u odnosu na ostale vidove prometa u proteklom desetljeću.

Razlika je velika, prosječni godišnji individualni rizik je 1,79E-06 (1 : 558.000), a rizik korištenja tramvaja 1,05E-09 (1 : 952.381.000). Objašnjenje je jednostavno: korištenje tramvaja predstavlja vrlo mali rizik, ali motati se oko tramvaja i/ili tramvajskog koridora je čak 1.700 (tisućusedamsto) puta opasnije i treba biti puno pažljiviji. Također, podatci govore da se motati oko tramvaja predstavlja puno manji rizik nego se motati u/oko automobila i drugih prometala, a ti isti podatci pokazuju da blizu tramvajskih tračnica rijetko griješimo, ali onaj tko pogriješi rijetko i preživi.

U prošlom desetljeću rizik korištenja tramvaja je iznosio 1 : 952.381.000, a vjerojatnost dobitka sedmice na lotu 7/39 je 1 : 15.380.937. Dakle, u proteklom desetljeću je bilo 62 (šezdesetdva) puta vjerojatnije dobiti sedmicu na lotu 7/39 nego poginuti u zagrebačkom tramvaju koristeći ga dva puta dnevno.

Slijedi grafički prikaz svega i svačega za 2019. godinu (prije Covid-19 i potresa). Prvo, to je dokaz (ilustracija) teze iz naslova da je vrlo sigurno voziti se u zagrebačkom tramvaju, čak i biti u njegovoj (puno opasnijoj) blizini. Drugo, u/oko zagrebačkog tramvaja puno je sigurnije nego biti pješak u Zagrebačkoj županiji, Republici Hrvatskoj ili na području Europske unije, a poglavito u odnosu na automobile na području Republike Hrvatske ili Europske unije. Individualni rizik smrtnog stradavanja je 68 % manji u odnosu na hrvatske i europske (EU) bicikliste. Zaključak nije neočekivan, znano je da su tračnički sustavi siguran mod kopnenog prijevoza. Glede zagrebačkog tramvaja sada znamo i koliko.

Tema je tramvaj pa nisam spominjao autobus. U proteklom desetljeću poginule su četiri osobe vezano za zagrebački javni autobusni prijevoz; od toga dva vozača drugih vozila koji su uzrokovali prometnu nesreću i svoju smrt. I Zagreb pripada gradovima gdje je javni gradski autobusni prijevoz (puno) sigurniji o tramvajskog. Zašto? Jedan (ili možda najveći?) dio odgovora leži u činjenici da se zagrebačkim tramvajima preveze 2,1 puta više putnika nego zagrebačkim autobusima, ali to je neka druga tema.